|
|
| < | lipanj, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sezona 1
ep01: Čvrsta stijena
ep02: Zvijeri
ep03: Brzina svjetlosti
Stargazer
iz: Hrvatske
godine: 34
sposobnosti: letenje, nadljudska snaga, neranjivost
Grey
iz: Rumunjske
godine: 28
sposobnosti: pretvara se u vukodlaka u svako doba dana
Dante
iz: Španjolske
godine: 24
sposobnosti: nadljudska brzina
Marton O'Reily
iz: Irske
godina:57
sposobnosti: nema
Razorfist
iz: Kolumbije
godine: 31
sposobnosti: nadljudska snaga
Mr. Apollo
iz: nepoznato
godine: 30
sposobnosti: mjenja kemijsku strukturu pojedinih stvari
Beast
iz: nepoznato
godine: nepoznate
sposobnosti: posjeduje sve karakteristike šišmiša
Tiger
iz: nepoznato
godine: nepoznate
sposobnosti: posjeduje sve krakteristike tigra
Bombshell
iz: nepoznato
godine: nepoznate
sposobnosti: osjeća kako pojedini uređaj ''diše''
Daeth-bet banda
opis: grupa plaćenika koji su opremljeni visoko razvijenim oružjima
napomena: Death-bet sačinjava više stotina vojnika, tako da se oni mogu slobodno zvati ''O'Reilyjeva vojska''
Lima, Peru
22:37 – vremenska zona G-6
13. prosinca 1993.
Sedamnaestogodišnja Luciana Verde, prosječno visoka, smeđokosa mulatkinja bježala je od trojice momaka koji su je lovili naoružani noževima. Iako je mogla brzo trčati, bjeg su joj otežavale žičane ograde koje su svako nekoliko bile postavljene u malim ulicama Lime. Preskočila bi jednu ogradu a mladići bi je uspjeli srušiti, jer bili su snažniji od nje. Kada je Luciana vidjela da je dečki pomalo sustižu pokušala je i ona srušiti ogradu. Zaletjela se na ogradu koliko je god mogla, ali ograda ju je samo odbila natrag. momci su joj bili jako blizu sad. Pokušala je ponovno ali opet se dogodilo isto. Jedan ju je momak sustigao, udario je i, držeći je za vrat, pribio uz ogradu. No, Luciana je od siline guranja propala kroz ogradu. Mislila je da je ograda pukla ali kad je pogledala prema ogradi, vidjela je da je ograda zapravo čitava a momci s druge strane uplašeni kao da su vidjeli duha. Momci su pobjegli a Luciana je ostala ležati s druge strane ograde ne shvaćajući što se dogodilo.
Heroji današnjice
poglavlje pet: Pod maskom
Lima, Peru
09:27 - vremenska zona G-6
14. prosinca 1993.
''Kažem ti, majko, proletjela sam kroz ogradu ona je ostala cijela. Kao da sam se pretvorila u tekućinu.'' uvjeravala je Luciana majku Guadalupe
''Bulazniš, draga.'' smireno je rekla majka ''Sigurna sam da si to umislila od straha.''
''Pa kad ti kažem! Banditi su vidjeli, pobjegli su od straha.''
''Ajde, ajde. Imaš posla zar ne?''
''Ne vjeruješ mi majko.''
''Ma vjerujem. Ajde sada na posao.'' reče Guadalupe a Luciana ode. Guadalupe je u tom trenutku pogledala telefon i krenula prema njemu.
Lima, Peru
03:17 - vremenska zona G-6
15. prosinca 1993.
U kuću Guadalupe Verde ušli su Death-bet vojnici. Štoviše, Guadalupe im je otvorila vrata te rekla zapovjedniku:
''Znala sam da će se ovo dogoditi. Morala sam te nazvat.''
''Dobro si učinila, Guadalupe.'' odvrati zapovjednik te signalizira dvojici da upadnu u Lucianinu sobu. Oni su to i učinili i izvukli Lucianu iz kreveta. Ona se vrzmala i otimala ali snažnim vojnicima nije se mogla oteti iz stiska. Stavili su je u lisice a kad je Luciana pogledala majku viknula je:
''Majko, pomozi!'' ali majka je stajala pokraj zapovjednika te samo dobacila s polutužnim izrazom lica:
''Ovako je bolje, kćeri, ovako je bolje.'' ubacili su je u kombi te odvezli.
O'Reilyjev ured
09:43 - nepoznata vremenska zona
11. veljače 1994.
U ured Martona O'Reilyja ušao je njegov sin Julius O'Reily. Smeđokos, vitak čovjek u srednjim dvadesetima. Kada ga je O'Reily vidio nasmješio se:
''Imaš li novosti?'' upitao je O'Reily ostavljajući sa strane novine koje je čitao, a Julius je odgovorio s mrkim izrazom lica:
''Da, djevojka iz Perua je bila negativna na svim testovima. Boli smo je iglicama, analizirali smo joj krv, vodili je na Magnetnu rezonancu, ultrazvuk, CT, sve moguće pretrage smo obavili i ništa nismo pronašli da bi ukazalo da ona ima Mundaneov sindrom.''
O'Reily je cijelo vrijeme lagano cimao glavom gore-dolje i sa uzdahom izgovorio:
''Šteta, a po izvješću se činilo da ima veoma zanimljivu sposobnost. Čini se da si je to samo umislila.''
''Ali oče, ona još uvijek tvrdi da je prošla kroz ogradu.''
''Pa onda je pošaljite u mentalnu instituciju. Čini se da joj je potrebna.'' hladnokrvno odvrati O'Reily te se vrati novinama.
Mexico city, Mexico
11:01 - vremenska zona G-6
24. veljače 1994.
U redu koji su sačinjavali novopridošli pacijenti mentalne klinike u Mexico Cityju bila je u Luciana Verde, vidno iztraumatizirana od silnih pretraga koje su joj priuštili znanstvenici iz O'Reilyjeva instituta. Pred njima je stajao doktor Marquez, sitan, uredno obrijan srednjovječni čovjek uredno počešljane kose. Pored njega stajala su četiri zaštitara sa elektrošok štapovima.
''Dragi moji,'' obrati im se doktor hodajući gore-dolje uzduš reda ''vi ste ljudi s problemima, vaši problemi nisu ništa strašno. Lako ćemo se s njima nositi ako dopustite da se s vama lako nosimo. Nemojte stvarati probleme, pa vaše stanje neće biti problem. Hvala.''
Luciana je bila upućena u B-krilo zajedno s jednim od 4 zaštitara.
Mexico city, Mexico
08:35 - vremenska zona G-6
27. veljače 1994.
U ordinaciji dr. Marqueza za stolom je sjedao doktor a s druge strane stola sjedila je Luciana.
''Dakle, kažeš, prošla si kroz čeličnu ogradu?''
''Jesam.'' odgovori Luciana gledajući u pod.
''Bili mogla to ponovno uraditi?'' sa velikom dozom sumnje upita doktor
''Ne znam, pokušavala sam u institutu ali nije mi uspijevalo.''
''Institutu?'' upita doktor ''Kakvom institutu?'' ustao se sa stolice te pošao Luciani iza leđa.
''Tajni institut za testiranje ljudi s posebnim sposobnostima.'' Luciana podigne glavu prema doktoru.
''Ljudi s posebnim sposobnostima. Dakle i ti si dio njih?''
''Jesam!'' reče Luciana. ''Tako dakle.'' reče doktor i signalizira čuvaru da je odvede iz ordinacije.
Mexico city, Mexico
11:00 - vremenska zona G-6
31. svibnja 1994.
Ponovno ordinacija dr. Marqueza i isti raspored. Samo ovoga puta Luciana je glavu postavila na stol i samo slušala što joj je dr. Marquez govorio. ''Jesmo li se dogovorili? Nema nikakvih ljudi s posebnim sposobnostima. Niti ima tajna organizacija koja ih istražuje. Nisi prošla kroz ogradu, ograda se probila. A ti si radi udarca glavom dobila manji potres mozga i zbog toga halucinirala.'' Luciana je na svaku tezu koju je dr. Marquez mirno naveo samo kimala potvrdno glavom. ''Mislim da je ovo početak jednog divnog prijateljstva, Luciana. Što ti misliš?''
''Samo bih htjela vidjeti majku.'' Tužno odvrati Luciana.
''Gle, moja draga,'' uzdahne Marquez i nastavi ''mislim da to zasada još nije moguće, tvoje stanje je jako teško. Moram ti naglasiti da nije samo bitno da ti govoriš da je točno to što ja tebi kažem. Moraš u to vjerovati. Nemam drugi izbor nego te ostaviti ovdje još koji mjesec.''
Luciana samo zaprepašteno pogleda doktora te joj jedna suza kapne iz oka. Marquez opet signalizira čuvaru da odvede Lucianu u njenu ćeliju.
Putem, dok je čuvar vodio Lucianu, ona iz džepa izvati kemijsku koju je ukrala Marquezu sa stola te ubode čuvara u nogu. Čuvar jaukne od boli te mu elektro-šoker ispadne a Luciana ga pokupi i šokira čuvara. Čuvar padne onesviješten na pod a Luciana pobjegne niz hodnik. Međutim, ugledaju je dva čuvara te jedan oglasi uzbunu a drugi pođe za njom. Uzbuna je privukla još čuvara te ih je sad bilo pet koji su trčali za Lucianom. Dvojica su je čekala iza ugla te se jedan baci na nju. njega je šokirala elektro-šokerom a drugi ju je udario tako snažno da je odmah pala na koljena. Dotrčali su i ostali čuvari te je tukli pet minuta bez prestanka dok nije pala u nesvijest.
Tako pretučenu odveli su je u ćeliju gdje su je za strop privezali lancima. Nije mogla ni leći ni sjesti već je visjela o lancima. Teško izranjavana od batina koje je primila nije mogla držati glavu uspravno a bila je cijela krvava i modra. U glavi joj je bila samo jedna misao: ''Drugi puta ću uspijeti.''
***
Međutim nije joj uspjevalo. Prolazili su mjeseci i mjeseci ona je pokušavala pobjeći svaki put na drugi način, i svaki put planovi su joj se osujetili. Čuvari bi bili spremni i svaki put kada bi je sustigli, teško bi je istukli. Sada je već redovito pokušavala pobjeći dvaput mjesečno. Polako je gubila nadu da će ikada više vidjeti svoju majku i ikoga do koga joj je stalo.
Mexico city, Mexico
01:29 - vremenska zona G-6
17. kolovoza 1994.
Nekon još jednog pokušaja bjega dva čuvara su Lucianu doveli u njenu ćeliju gdje su joj ruke, čija su zapešća bila izranjavana od lanaca, privezali ponovno za te iste lance. Jedva na životu, Luciana je onako bezlično visjela o lancima dok se krv cijedila iz njenih rana na pod gdje je bila mrlja krvi koja je tu već otprije. Luciana je teško disala i nije mogla uspraviti glavu kada ju je zazvao jedan muški glas.
''Luciana!''
onako teško i bolno, okrenula je glavu prema izvoru glasa, jednom kutu njene ćelije. Tamo je u sjeni stajala osoba po čijoj bi se građi moglo reći da je muškarac samo što je imao dužu kosu. Lice mu se nije vidjelo.
''Moram ti nešto reći. Poslušaj me dobro...''
Mexico city, Mexico
09:00 - vremenska zona G-6
22. studenog 1994.
Doktor Marquez je sa svojim kolegama pripravnicima išao u dnevnu vizitu i putem im je objašnjavao kakav je koji pacijent.
''Slijedeći slučaj je veoma zanimljiv. Naime, ova mlada djevojka iz Perua misli da može prolaziti kroz zidove. Rekla je svojoj majci da je bila gonjena od strane 3 napadača te im je umakla tako da je prošla kroz žičanu ogradu. Majka ju je poslala u lokalnu bolnicu, ali otamo su je poslali nama, ne vidjevši ništa neobično u njenim nalazima. Djevojka je međutim od lokalne bolnice napravila tajnu organizaciju koja se bavi ''ljudima s posebnim sposobnostima'' kao što je i ona. Do prije 2 mjeseca učestalo je pokušala pobjeći ali u zadnja 3 mjeseca znatno se popravila. Ona je s nama već 9 mjeseci. Evo nas.''
U maloj ćeliji u kutu je sjedila tamnoputa Luciana Verde, uplakana i prljava,očito izmučena tretmanom i pretragama koje je morala trpjeti kroz ovih 9 mjeseci, velikim crnim očima bjesno je gledala u vrata ćelije na kojima su se nalazili doktor Marquez i njegovi kolege.
''Dobar dan, Luciana, kako si danas?''
no Luciana nije odgovorila. Doktor Marquez je rekao čuvaru da otvori ćeliju te je ušao unutra. Približio se Luciani te joj je uzeo zavezanu ruku da joj izmjeri puls. Luciana je naglo ustala, ruka joj je prošla kroz lance te ga udarila a doktor Marquez je pao. Viknuo je stražaru da je zaustavi a stražar ju je udario pendrekom u rame. No međutim, umjesto da je pendrek udario Lucianu, on se zabio u njeno rame kao da je od gline. I tada se Lucianina koža počela čudno micati i valovito preslagivati. Luciana je rasla i izvijala se u čudno stvorenje. To što je postala nije uopće nalikovalo na ljudsko biće. Bila je to neka vrsta čudovišta.
